Vase iskustvo sa duhovima

žabica možemo, idemo kod mene na viksu pa ak imamo srece budeš vidio

e žabac brate.kad to doživiš nećeš nikad zaboravit

upravo tako

pitaj nas.mi smo iskusni.valda!

ima nešto u nama =)

ahaha... .to bi bilo dobro..
skupimo se svi i idemo..

nadam se da ce i biti tako

i ja

i ja

ima kaj novoga kod tebe?

Tada sam imao oko 14 godina. Bila je jesen (rujan). U susjedstvu živio je otac sa svojim sinom. Ovaj se razbolio na psihičkoj bazi. Bio je oženjen, otišao živjeti kod žene selo niže ali se od žene vratio kući. Jedan dan rekao si je ocu da je bio kod nekog doktora, dobio lijek kojeg mora popiti, od njega će spavati 7 dana, ali mora biti u mraku i sam u prostoriji i neka ga ne dira i ne zove. Otac je u to povjerovao, ovaj se zaključao u sobu, prozore sa unutarnje strane pozabijao čavlima i zasjenio. Tako prolazili dani ali ocu postalo nešto sumnjivo. Požalio se mojemu ocu, koji ga nagovarao da izvali vrata i provjeri o čemu se radi. Međutim ovaj je još čekao. Tako prolazili dani i noći. Ja sam jednu noć izašao iz kuće, prema jutru oko pola tri. Bila je mjesečina. Na jedno desetak metara od kuće imali smo stog sijena. Kod toga stoga sijena ugledao sam sjajno bijelu prikazu, u liku bijelog kunića, kako sijedi na stražnjim nogama. U mraku se uočavala figura tijela, glava, duge uši. Vidio se čas bolje, čas slabije. Ja pomislio da je to stvarno kunić, pomislio da ču ga uloviti i polako krenuo prema njemu. Međutim on je taj moment nestao, međutim ne kao da se fizički pomaknuo već jednostavno nestao. Meni postalo nešto čudno i pobjegao u kuću. Tada sam si promislio da ne može biti stvarni kunić jer ih nitko u susjedstvu nema. Drugi dan sam stvarno gledao ispod stoga sijena da se možda tamo ne skriva kakav kunić, međutim ništa. Taj dan kad sam išao iz škole, u dvorištu kuče toga čovjeka bila je milicija a također i liječnik. Rekli su da se susjed objesio u toj prostoriji i tako dugo tu visio. Ja mami ispričao što sam prošlu noć vidio, mama mi rekla: „pa nije valjda da ti se Miškec (tako se zvao) prikazao u obliku bijelog zeca“. Danas si razmišljam da je to moguće. Taj čovjek si je kukavički radije oduzeo život od straha, umjesto da se suoči sa životnim problemima i bolešću. Zec je inače najplašljivije (naj kukavičkije) stvorenje, ne bori se s ničim već od svega bježi. Veli se da je život zeca najjeftiniji. Tako je i taj čovjek kukavički pobjegao od života odnosno oduzeo si ga. Dakle, ta bijela prikaza u liku zeca je upravo mogla biti njegova preobražena duša, koja je bila osuđena zadržati se u blizini mjestu počinjenog dijela na jedno određeno vrijeme (Čistilište na Zemlji, mišljenje potvrdio kao moguće i jedan svećenik).

Kod nas je dosta dugo nešto dolazilo nabijati po tavanu. Istina, na tavan se ulazi izvana, ali je vrlo visoko i čovjeku bi trebale velike ljestve da bi se gore popeo, tako da je ta mogućnost isključena. Osim toga vrata su zaključana. Počelo je jedne noći. Oko dva sata sam čuo nešto ko da po tavanu trčkara neka životinjica ali vrlo brzo i to je potrajalo i nisam obraćao pažnju i tako sam zaspao. Međutim, to je bilo neko čudno spavanje, više kao neko bunilo. Imao sam neke grozne snove i muke. Ujutro se probudio, bilo je dvadeset do pet. Na tavanu su se čuli zastrašujući zvukovi. Doslovno ko da je gore čovjek i prebacuje letve i daske. To bi malo prestalo pa opet. To je trajalo desetak minuta. Na kaju su se čula tri jaka udarca da se zatresla cijela kuća i čulo se ko da je neko nešto bacio na hrpu dasaka koje su inače na tavanu i tada nastala tišina. Nije se čulo da netko nekud odlazi. Po danu sam skupio hrabrosti i popeo se na tavan. Imao sam što vidjeti. Gore inače imamo jednu klupu (vrlo tešku, možda i 100 kg). Prije par dana sam bio gore, tražeći neke letve, a ta klupa bila je uredno položena na podu tavana. Sada sam ju našao na drugoj strani, prebačeno ukoso preko hrpe dasaka (znači taj „netko“ je na kraju tri puta lupio tom klupom i bacio ju na tu hrpu dasaka) i onda je „otišao“. Što je još čudnije, na tavanu sam našao kokošje jaje. Kako je gore dospjelo??? Prije par dana ga nije bilo. Također sam našao neku tvorevinu „isprepletenu“ od nekog perja, ali budući da ju nisam odmah maknuo, za par dana ko da je „nestala“. Takvo nabijanje se ponavljalo duže vrijeme ali znatno manje i kraće (nekad oko ponoći, nekad oko tri a nekad oko pet. Nekako sam pokušao racionalno objasniti da dolazi neki ogromni štakor (makar mi nije bilo logike) pa sam postavio mamac. Na jednu malu letvicu špagom sam privezao komad slanine (špagu provukao preko slanine). Dođe tako stvorenje jednu noć ali ovaj put je trajalo kratko (nekoliko sekundi) i tišina, nema nabijanja a i ne čuje se da nešto trčkara odnosno odlazi. Po danu išao gore i iznenadio se. Ta letvica na mjestu, ni malo pomaknuta, špaga na njoj ali prerezana (ne proglodana nego uredno prerezana) a slanine nema, ama ni jedne mrvice. Ko da je odnešena. Nikakva zemaljska živina ju ne bi mogla tako brzo pojesti a da ne ostane ni komadić a da kod toga tu letvicu ni ne pomakne. Očito da je ta sila bila intelegentna i „pročitala“ što ta slanina znači, i ostavila me u još većoj nedoumici. Nakon nekog vremena smo mijenjali krovište a na letvama su se uočavali ko tragovi gorenja (ugljevlje po letvama) a nikad na tavanu nismo imali požar. Nakon te rekonstrukcije krova na tavan se stvarno fizički nije mogao provući ni miš a kamo li nešto drugo. Ali je opet jednu noć (ovaj put oko jedanaest) počelo lupanje, čak se po zvuku čulo da nabija sa rezervnim svežnjevima crijepa. Sada sam bio 1000% uvjeren da to nije nikakva živina. U to vrijeme posjećivao sam jednu vidovitu gospođu koja je imala karizmu (božje darove) i pomagala ljudima u suradnji sa Crkvom (svećenicima egzorcistima) zbog drugih problema koje imamo i dan danas. Ispričao joj što se događa i rekla da mora napraviti neki obred da vidi o čemu se radi i da ju nazovem drugi dan. Ja ju nazvao i kaže ona da se radi stvarno o duhu koji luta odnosno da je ostao „zarobljen“ u našem vremenu i prostoru i da je to nešto što nema veze sa nama ali on time daje znak da mu treba pomoći da ode u onostranost. To se odnosilo za ovaj zadnji slučaj lupanja (makar za ono prije po mojem mišljenju bilo je i zlih demona ili možda poltergeist). Tada su oni unutar crkve izvršili neki obred i od tada više nikad nisam čuo te zvukove sa tavana.